Obitelj Levačić: Juraj pl. Levačić dobio je plemićku titulu poveljom koju je 20. srpnja 1580. godine u Pragu izdao kralj Rudolf. Nikola Levačić spominje se 1672. godine kao mali posjednik u Domašincu. U slučaju rata morao je kralju dati jednog konjanika.
Obitelj Lukacshazi: Kao posjednik 1672. godine spominje Tomo Lukacshazi, koji drži jedno selište i inkvilinat sa šest kmetova. Njegova udovica Magdalena držala je posjed u Domašincu još 1716. godine, a dvije godine kasnije kćerka Barbara Lukacshazi spominje se kao posjednica na brijegu Bračovec.
Obitelj Peras: U nekadašnji posjed obitelji Lukacshazi uveden je 1718. godine Ivan pl. Peras, sin Jakoba. Perasi su imali kuriju i posjede u Novakovcu i Maloj Subotici. U Domašincu je Peras imao osmero kmetova, koji su držali po jednu osminu selišta ili oko sedam jutara oranica i livada.
Obitelj Strahija: Od 1672. do 1720. godine u Domašincu su posjed držali Nikola i njegov sin Gašpar pl. Strahija.
Josip Kereszturi de Szinerszegh bio je isusovac, pisac, pjesnikipravnik. Od 1775. do 1792. godine bio je na visokoj dužnosti na Dvoru u Beču. U Beču je osnovao političke novine pod naslovom Ephemerides Vindobonense, koje su izlazile do 1786. godine. Monarhiju je zamišljao kao srednjoeuropsku višenacionalnu državu temeljenu na bratstvu, slobodi i ustavnosti. Car Josip II. za osobite mu je zasluge dao plemićki naslov i posjed u Domašincu.Autor je studije Razmišljanja kako se narod u Međimurju može najviše usrećiti. Umro je 1794. godine u Varaždinu, a pokopan je u Dekanovcu.
Obitelj Godina je bila posljednja plemićka obitelj koja je, uz Čakovečko vlastelinstvo, imala posjede u Domašincu. Stjepan pl. Godina bio je u Domašincu u posjed uveden 1845. godine; u to je vrijeme imao sina Andriju i unuke Andriju i Pavla.