Poučna staza Murščak

prva je staza takve vrste u Međimurju, prikladno obilježena primjerenim tablama i vodičem.

Staza je duga 6300 metara, sadrži 12 obilježenih stajališta, a možete je prijeći pješke ili biciklom, identificirajući putem obilježene fenomene. Želja nam je da svako stajalište na stazi bude učionica na otvorenom gdje ćete moći u prirodnim uvjetima steći najkvalitetnije znanje o vodenim, šumskim, livadnim, oraničkim bioekosustavima, geografskim i bogatim povijesnim, gospodarskim i tradicionalnim vrijednostima ovog, ekološki još uvijek očuvanog kraja.

Staza je smještena na dijelu Murščaka, najšireg područja uz rijeku Muru bez naselja, koje obuhvaća oko 1500 hektara. Murščak je od davnine poznati pojam za veliki kompleks višestoljetne hrastove šume uz rijeku Muru po kojoj je dobio i naziv. Do velike sječe 1927. g. on je bio u najvećem dijelu pokriven hrastovim šumama. Te se šume spominju u Međimurju još 1672. godine na popisu posjeda Ugarske komore i nasljednika Nikole Zrinskog na međimurskom vlastelinstvu . U povijesti su se mijenjale vlastelinske obitelji, a s njima i krajobraz Murščaka.

Antropogenim utjecajem i regulacijom Mure, Murščak je danas podijeljen u močvarno područje uz rijeku Muru obraslo šumama unutar obrambenog nasipa i obradive površine s ostacima nekadašnjih šuma te promjenjivim vodenim staništima s vanjske strane obrambenog nasipa.

Od proljeća 2001. g. područje uz Muru pa tako i Murščak dobilo je status zaštićenog krajolika što nas još više obvezuje na brigu i skrb za jedinstvene vrijednosti ovog kraja.

THE EDUCATIONAL PATH MURŠČAK

Welcome to the path of friendship with nature

This educational path is the first object of its kind in Međimurje that is adequately marked with suitable signs and a Guide.
The path is 6.300 m long and it has 12 marked stations or stops. You can cycle or walk along the path identifying the marked phenomenon as you go along. Our wish is to make every stop along the path a classroom in the open, in nature where you can, under real conditions, acquire a high level of’ knowledge about water, wood, meadows, a plough-land biosystem the geography and the richness of the history, housbandary and traditional values of this
ecologically preserved area.
The path is located in a part of the Murščak which is the widest area along the Mura, it has no settlemens and it is spread out over to 1500 hectares.
Murščak has been known from the past as a large area of extremely old oak-tree wood after which Murščak was named. Until the great clearance down in 1927, Murščak had been largly covered by oak wood and this wood was mentioned in Međimurje in 1672 in the inventory of the propertics of the Hungarian chamber and by the successor Nikola Zrinski to the Međimurje estate. Throughout history the manorial families changed and with them the scenery of Murščak changed too. Because of the anthropogical influence and the amelioration of the river Mura course Murščak is today divided into a marshland along the river Mura which is overgrown by trees, within a protective dam and cultivable land along with the remains of the former woods and is also divided into changeable water habitats from the outer side of the protective dam.

Since spring 2001 the area along the Mura as well as the Murščak itself have gained protected scenery status which encourages us to be even more warried about and to care more for the unique values of this area.

LEHRREICHER PFAD MURŠČAK

Willkommen auf den Pfad der Freundscaft der Natur

Der lehrreiche Pfad Murščak ist das erste Objekt solcher Art in Međimurje (das Zwischenmurgebiet oder die Murinsel) , dass auf adäquate Weise mit entsprechender Schildern und einem Führer markiert ist. Der Pfad ist 6300 Meter lang hat zwölf markierte Haltestellen ; Murščak, Čiga und Hauptstrasse, Vrbulja, die Vogelwelt von Murščak, die Mur, Die alte Wache, Wälder feuchter Biotope, das Bienenhaus, Wiesen, die man mäht, das Wild von Murščak, den Türrpel Fučićka, Walder trockener Biotope und Lokva. Sie können auf dem Pfad zu Fuss gehen oder Rad fahren und uterwegs markierte Phänomene identifiziren. Wir wollen, das jede Haltestelle ein offenes Klassenzimmer wird, wo sie unter realen Bedingungen die beste Kenntnisse über Wasswe- , Wald- , Wiese- , Feldbioökosysteme, geografische und reiche historiche, Wirtschaftliche und traditionelle Werte dieser ökologisch nach erhaltenen Umgebung erwerben.

Der Pfad befindet sich am Teil von Murščak, dem breitesten Gebiet am Fluss Mur ohne Siedlung, Das ungefähr 1500 Hektar umfasst. Murščak ist von alters her bekannte Begrif für den grossen Komplexdes mehr Jahrhunderte alten Eichenwaldes an der Mur, nach der er auch den Namen bekam. Bis zum grossen Fällen 1927 war er grösstenteils mit Eichenwäldern bedeckt, die man in Međimurje 1672 im Verzeichnis des Besitzes der Ungarischen Kammer und des Nachfolgers Nikola Zrinski in der Murinselherrschaft bekkant ist, haben sich Herrschaftsfamilien geändert und mit ihnen auch die Landschaft von Murščak. Durch den antropologischen Einfluss und der Regulierung der Mur, mit Wäldern bewachsen, Innerhalt eines Schutzdammes und kultivierter Fläche mit Resten einstiger Wälder und veränderlichen Wasserbiotopen auf der Aussenseite des Scutzdamms. Seit Frühling 2001 bekam das Murgebiet und damit auch Murščak den Status des Landschaftsschutzgebietes, was uns noch mehr zur Sorgfalt für einmalige Werte dieser Gegend verpflichtet.

ČIGA I GLAVNI LEŠ

ciga_i_glavni_les Čiga, kao što je ova pred vama, poluga je kojom se izvlači voda iz bunara. Upotrebljava se u nedostatku kola na vreteno. Sastoji se od rašljastog stupa kojem je preko rašlja položena dugačka greda s kamenim utegom na jednom kraju i kablom (drvenim škafom) na drugom kraju. Postavljala se nekada na prometnim mjestima, obično na križanjima putova ( leši ), radi napajanja stoke i ljudi iz bunara. Pored čige bila je kopanja za napajanje stoke koju su kanasi i kravari (naziv za ljude koji su pazili svinje i krave kod paše) dovodili iz okolnih sela na pašu u Murščak. Čige su najviše koristili ljudi koji su iz dalekih sela dolazili obrađivati svoja polja i Domašinčani koji su odlazili zaprežnim kolima i pješke u svoje vinograde u Mađarsku. Ovu čigu ljudi su zvali Biharov zdenac u Vuderjavčeku. U Murščaku su između dva rata bile postavljene još dvije čige: kod Drvarijuma ( šuma na ulazu iz sela u Murščak ) i na gmajni kod Domašinca.
CIGA_VISOKA Osim čiga, u Murščaku su ljudi izgradili još pet zdenaca od kojih neki više ne postoje, a neki su presušili.

Leš (put) staroslavenska je riječ, a u lovačkome je rječniku označavala promatračnicu (liniju) ili prosjeku kroz šumu s lovačkim čekama za promatranje divljači mogućih lovokradica. Lešovati znači paziti, a pazile su se nekada u Murščaku šume i divljač. Na području Murščaka izgrađen je veliki broj leševa, ali najstariji je Glavni leš koji je vodio od Domašinca do brodskog prijelaza na Muri kod Stare straže i dalje do Mađarskog sela Semeninec (Murasemenye).

Glavni leš napravljen je još u turska vremena u 17. st. kada su nakon povlačenja Turaka iz Mađarske, Međimurci masovno kupovali vinograde u mađarskim bregima. Ovim lešom su mještani Domašinca i drugih sela Međimurja stoljećima prolazili zaprežnim kolima u svoje vinograde u Mađarskoj.

U 19. st. grof Feštetić dao je napraviti čitavu mrežu leši (putova) u Murščaku među

kojima je najveći Veliki leš. Taj leš vodio je iz Domašinca prema šumskom domu u Podnovi kod Letinskog mosta. Izgradnja leši imala je višestruku namjenu: osvajanje prostora šumskog područja, bolju prozračnost u svrhu uzgajanja kvalitetnijih šuma, lakšu eksploataciju drveta, bolju kontrolu nad kradljivcima drva, divljači i drugo. Leši su geodetski snimljeni, međusobno paralelni i okomiti. Paralelno uz Veliki leš su: Ivanski leš, Senokoški leš, Hrenovski leš i još neki manji leši. Okomiti na njih su: Hrašćanski leš, Novi leš, a nekada i Podnovski leš. Takva mreža putova za svakog pojedinca pojednostavljuje inače veliko i kompleksno područje Murščaka.

: Kravska zaprega

: Čiga

: Ostaci tradicionalne arhitekture

: Štrukov Božek kraj leša

: Drveni čon

: Najstarije “križno drevo”

VRBULJA I PTIČJI SVIJET MURŠČAKA

Ovo područje naziva se Vrbulja, a smješteno je na sjevernom dijelu Murščaka. Naziv je fitonimskog podrijetla po najzastupljenijoj skupini drveća, različitim vrstama vrba. Njima ovo područje i danas obiluje, pa je tako zanimljivo povijesno i biološki. OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U 17. st. grofovi Zrinski imali su osam jutara ribnjaka u jezeru pokraj Vrbulje, danas je to staro korito Mure-Hrkelica obraslo močvarnom vegetacijom.

U novijoj povijesti, u Drugom svjetskom ratu, kad je Murščak bio sklonište partizanima, 1944. g. u Vrbulji su Mađari ubili skupinu od dvanaest partizana. Na tom mjestu podignut je spomenik.

Osim vrbika, na tom su području zastupljene šume vlažnih staništa, područja s močvarnom vegetacijom isprekidana travnjačkim i oraničkim površinama. Takva staništa idealno su mjesto za raznoliki ptičji svijet koji obitava u Vrbulji i u ostalim dijelovima Murščaka.

PTICE MOČVARNIH I VLAŽNIH STANIŠTA MURŠĆAKA

Ciconia ciconia – bijela roda, gnijezdi u selima uz Muru, a ovamo se dolazi hraniti. Pokazateljaje još uvijek prirodnog načina života i obrade zemlje. Tamo gdje žive rode dobri su ljudi.

Ciconia nigra – crna roda, jedan par gnijezdi u Murščaku, a ostale se hrane uz Muru, veoma je rijetka europska ptica gnjezdarica.

Fulica atra – crna liska često je viđana u jatima na Muri.

Ardea cinerea – siva čaplja, najčešće viđana iza svježih otkosa trave gdje hvata hranu kod košnje livada.

Vodomar– sjedi na granama vrba uz Muru te ribari obrušavajući se na površinu vode.

Larus ridibundus – riječni galeb, ima gnijezda na busenima šaša i trstike u plićim dijelovima bara koje su veoma teško pristupačne.

Anas platyrhynchos – divlja patka, jedna od najčešćih ptica u trsticima i šaševima Murščaka. Riparia riparia – bregunica, dolazi se u jatima hraniti, hvata kukce u letu iznad Mure. Najbliže smještena kolonija je između Križovca i Peklenice, u pješčanim stijenama nastalim antropogenim utjecajem gdje gradi, u metar izdubljenim rupama, gnijezda.

Podiceps cristatus – ćubasti gnjurac

Phalacrocorax carbo – kormorani, posljednjih godina prisutni u velikom broju što šteti ribljem fondu Mure. Skupljaju se na visokim krošnjama drveća kraj rijeke, izlučiju kiselinu kod probavljanja ribe, što se cijedi na grane i dovodi do sušenja drveća.

Anser fabalis – divlja guska, glogovnjača, razlog posebnog interesa lovaca za ovo područje.

: Kormorani

: Liske

: Liske

: Čaplja

: Trstenjak rogožar

: Divlja patka

: Crna roda

: Bujna vegetacija uz Muru

: Obalne lastavice

: Gnijezda obalnih lastavica

: Cygnus olor – crvenokljuni labud

: … redovito gnijezdi na Muri…

: …i barama Murščaka.

PTICE KOPNENIH STANIŠTA MURŠČAKA : ORANICA, ŠUMA, LIVADA

Pica pica– svraka, veoma teško je praćenjem otkriti gdje se gnijezdi jer veoma lukavo prilazi svojem gnijezdu.

Corvus corone cornix– siva vrana, svojim načinom ishrane sprječava namnožavanje miševa.

Columba palumbus– golub grivnjaš

Accipiter gentilis– jastreb – Mladi jastreb kokošar može se vidjeti u svojem širokom plitkom gnijezdu na drvetu šume vlažnih, murskih staništa. Ova se već vrlo prorijeđena vrsta ovdje može vidjeti dok lovi nisko iznad tla. Ptice nakon dvije godine starosti postaju grahorasto-siveboje.

Buteo buteo– škanjac mišar

Phasianus colchicus– fazan

Streptopelia turtur– divlja grlica

Athene noctua– sivi ćuk

Strix aluco– šumska sova

Asio otus – mala ušara

Picoides major – veliki djetlić

: Djetlić

: Mladi jastreb

: Zlatovrana

MALE PTICE PRIZEMNOG SLOJA I SLOJA GRMLJA

Alauda arvensis – poljska ševa

Hirundo rustica – lastavica

Motacilla alba – bijela pastirica

Luscinia megarhynchos – mali slavuj

Erithacus rubecula – crvendać

Phoenicurus phoenicurus –šumska crvenrepka

Turdus merula – kos

Sylvia atricapilla – crnokapa grmuša

Sitta europaea – brgljez

Lanius collurio – rusi svračak

Passer montanus – poljski vrabac

Fringilla coelebs – zeba

Carduelis carduelis – češljugar

Emberiza citrinella – žuta strnadica

Remiz pendulinus – sjenica mošnjarka

: Zimovka

: Čižak

: Rogožar

: Mladi ptić

MURA

Mura izvire u zapadnom dijelu Niskih Tura u Austriji. Ta činjenica daje joj značajke bujičnog vodotoka s faktorima iznenađenja. Značajni je prirodni element Međimurja u specifičnosti oblikovanja reljefa zbog nanošenja i taloženja naplavnog materijala na dio dravsko-murske nizine. Često je mijenjala korito zbog slabe otpornosti pleistocenskih naslaga, a današnji se tok Mure ustalio u holocenu. Duga je 519 kilometara, od čega 53 km donjeg toka pripada Hrvatskoj. Granična je rijeka Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom. U svojem donjem toku ima relativno malo pritoka: Šćavnicu, Krku, Trnavu i Principališ. Kod Legrada se ulijeva u Dravu.

Mura ljeti

Mura je rijeka nivalnog režima s najvišim vodostajem u ljetnim mjesecima. Tipična je nizinska rijeka koja plavi okolna područja u tijeku godine. Poplavna područja čine jedinstveni prirodni prostor bitno različit od ostalih dijelova krajolika gdje se izmjenjuje mozaik različitih staništa: od većih i manjih stajaćica ( lokva, jama, jezerca, bara, mlaka), meandara, rukavaca i tekućica, do livada, grmlja, oranica i šumaraka.

Tako bogata raznolikost staništa omogućava naseljavanje brojnih biljnih i životinjskih vrsta na relativno malom prostoru. Posebno su zanimljive vodene vrste, zbog prorijeđenosti i istrijebljenosti u ostalim dijelovima Europe.

: Pjegavi daždevnjak

: Obalčar

: Mrtvački plašt

: Vretence – Sympetrum pedemontanum

Mura je bogata raznolikošću riba koje osim biološke raznolikosti predstavljaju i gospodarsku važnost. Analizom dostupnih rezultata o ulovu riba u rijeci Muri evidentirano je 38 vrsta riba. Po zastupljenosti prisutna je većina porodica slatkovodnih riba šaranke (Cyprinidae), štuke (Esocidae), pastrve (Salmonidae), somovi (Siluridae), grgeči (Percidae), glavoči (Gobiidae), vijuni (Cobitidae), mekušice (Gadide) i sunčanice (Centrarchidae).

U močvarnim dijelovima s muljevitim dnom i vrlo bujnom vegetacijom, s visokim stupnjem eutrofikacije koji nastaju plavljenjem rijeke Mure, još uvijek obitava glacijalni relikt, strogo zaštićena riba crnka (Umbra krameri) jedina autohtona vrsta u Europi od ukupno pet vrsta iz porodice crnki ( Umbridae). Hrani se kukcima, njihovim ličinkama i puževima. Dugačka je 9-13 cm s tamnim crvenosmeđim leđima i svjetlijim bokovima s tamnosmeđim pjegama.

Mura je još uvijek stanište dviju vrsta vodenih kukaca, u većini dijelova Europe registriranih kao izumrlih. Isključivi su stanovnici brzih tekućica koje obiluju kisikom ( usporavanje toka rijeke, gradnja akumulacija i sl. uzrokuje njihovo izumiranje); tular (Platyphylax frauenfeldi) i

Obalčar

obalčar (Xanthoperla apicalis), također stanovnik samo brzih vodenih tokova kao što je Mura u Međimurju. Odrasli kukci izlijeću iz vode u jatima te nakon parenja i odlaganja jaja u vodu ugibaju. U brzim dijelovima toka Mure brojni su tulari iz porodice Hydropsychidae koji se skrivaju pod kamenjem i grade mreže za lov hrane u vodenoj struji Mure.

Od beskralježnjaka u Muri su veoma brojno zastupljene ličinke vodencvijetova Ephemeroptera koji su dorzoventralno spljošteni i imaju jake panđice na nogama kao prilagodbu na brzo strujanje Mure, puževi s hidrodinamičnim oblikom kućica kao što je (Ancylus fluviatilis), virnjaci i rakovi kao indikatori II. klase boniteta rijeke Mure. Mura je još uvijek stanište vidre (Lutra lutra).

U samoj rijeci nije razvijena makrovegetacija zbog njezine brzine i vrtloga kojima obiluje. Antropogenim utjecajem, regulacijom rijeke, izgradnjom obrambenog nasipa, dolazi do smanjenja prostornog poplavnog područja čime se smanjuje biološka i krajobrazna raznolikost.

Na Muri u Međimurju nekad se ispiralo zlato, bilo je brojnih mlinova-vodenica, a danas je iz prošlosti ostalo samo nekoliko skela.

Od 2002. godine na Muri se održava rafting kup kao edukativno- natjecateljska i prirodo-zaštitarska manifestacija na kojoj se okupljaju mladi Međimurja. Područje uz Muru u Međimurju još uvijek se ubraja u najdragocjenija prirodna vodena područja u Europi, zbog čega je i zaštićeno.

Očuvanjem prirodnog toka Mure i pripadajućih vodenih staništa, osigurava se i učinkovita zaštita biološke raznolikosti tog područja.

Plavljenja Mure u ljetnim mjesecima su veoma česta, što omogućuje raznolikost i brojnost bioekosustava.

: Ljetna plavljenja Mure

: Murska bara

: Mura ljeti

: Nanosi Mure

: Rukavac

: Sprud na Muri

: Plovidba Murom u ćunu

: Rafting

: Rafting na Muri

: Mursko plavetnilo

: Rukavci – mrijestilišta riba

: Rukavac

: Zimski obilasci Mure

: Murska zmija

: Ljubavni zagrljaj – Mura i Drava

: Mura stvara meandar Murščak

PRIČA O VILENJACIMA

Vilini konjici i vodene djevice Murščaka

[rev_slider vilenjaci]

U davna vremena karbonatnim šumama letjeli su vilini konjici (stručno ime Odonata) s rasponom krila od 70-ak cm, najveći kukci koji su se ikad pojavili. U našem narodu poznati su danas kao konjske smrti, vilini konjici ili staklari, vretenca. Današnji vilenjaci ili vretenca dijele se u tri skupine (podreda): sličnokrilci (Zygoptera) u narodu poznati kao vodene djevice, nejednakokrilci (Anisoptera) narodno-vilini konjici i nejednakosličnokrilci (Anisozygoptera).

: vretence skupine Anisoptera

: vretence skupine Zygoptera

: vretence skupine Anisoptera

: vretence skupine Anisoptera

: vretence skupine Zygoptera

Vretenca možete vidjeti od travnja do rujna uz lokve, bare, rukavce te mirniji tok Mure u Murščaku. Vrlo su agresivni gospodari svojih teritorijalnih ekosistema. Mogu registrirati objekte na udaljenosti od 30 metara, mozaičnim očima smještenim na glavi koja se pokreće u svim smjerovima. Imaju 2 para krila, prožetih žilicama, čijim zamasima jure iznad vode brzinom i do 45 km/h. Pošto navigiraju vidom, danji su letači. Hrane se uglavnom sitnim kukcima, mušicama koje hitiniziranim vilicama sijeku, drobe i melju.

Svojim načinom života povezuju vodene i kopnene ekosisteme (razvojni ciklus vretenca slike 1-7). Vretenca se pare (kopuliraju) u letu stvarajući srcoliku formu. Nakon oplodnje ženka uranja kraj zatka u vodu, polažući jaja u alge ili mulj, pričvršćujući se za vodeno bilje. Razvijaju se 4-5 tjedana (ovisno o vrsti) i tada iz njih izlazi pronimfa. Nakon presvlačenja ličinka se ukapa u mulj. Ako je dovoljno toplo može se potpuno razviti za 3-4 mjeseca, te se do zime presvuče desetak puta. Ličinka je termofilna i veoma proždrljiva- zovu je „vodeni tigar“.Nakon 1-2 godine izlazi na vodeno bilje i preobrazi se, za sunčanog vremena, u elegantnog letača.

U proljeće uživajte u prizoru prekrasnih „cvijetova“ svih boja, koji izlaze iz vode i titraju nad njenom površinom, baš poput vilenjaka.

OBALNE LASTAVICE

Obalna lastavica ili čađava bregunica (Riparia riparia) jedna je od 4 poznate vrste lastavica koja gnijezdi uz rijeke. Strogo je zaštičena Zakonom o zaštiti prirode (NN br. 70/05 i 139/08) i Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN br. 99/09). Živi u kolonijama gradeći gnijezda u udubljenjima pješćanih stijena. Buši u pješćanim stijenama duboke vodoravne rupe od jednog do dva metra u kojima polaže 1-3 puta godišnje svoje leglo. Osim na obalama strmih još neutvrđenih korita rijeka, na obroncima stijena, živi na šljunkovitim i pješćanim sprudovima, obalama šljunčara, jezera, ribnjaka i raznih kopova. Rasprostranjena je u gotovo cijeloj Europi, osim Islanda, visokih planina Skandinavije i sjevera Rusije. Ubrajamo ju u ptice selice jer u ranu jesen seli zbog nedostatka hrane (raznih kukaca) u Južnu i srednju Ameriku ili u Afriku i Aziju. Vraća se u kasno proljeće na gniježđenje u naše krajeve sa zadivljujućim orjentacijskim sposobnostima pronalaženja mjesta gdje se gnijezdila prošle godine. Uz nju u Europi još gnijezde lastavice pokućarke (Hirundo rustica) koje još uvijek, iako znatno prorijeđeno u odnosu na prijašnje godine, možemo vidjeti kako gnijezde u gospodarskim zgradama dvorišta u naseljima Međimurja. Obalna lastavica je dugačka svega 12 cm. Odozgo je zemljano smeđa, na donjoj strani bijela, a ukrašena je pepeljasto-sivo-smeđom poprećnom prugom. Na plitkom, šiljastom repu nema bijele boje. Tijelo joj je građeno od širokih prsa, kratkog vrata i plosnate glave, kratkim kljunom, na korijenu širim nego na vrhu. Ima kratke i slabe noge s malim panđama. Krila su joj uska i široka. Mužjak i ženka se ne razlikuju bojom. Glasanje joj je piskutavo. Let joj je lepršav. Veoma nisko leti kada hvata razne kukce za prehranjivanje, gotovo da dotiće površinu vode krilima. Gnijezdi se od svibnja do kolovoza, nese 3-7 bijelih jaja na kojima sjedi 12-16 dana. Oba roditelja brinu o malim čučavcima koji napušatju gnijezdo nakon 16-24 dana. Obalna lastavica ima veliko ekološko značenje u regulaciji prirodne ravnoteže među faunom kukaca kopnenih i vodenih staništa. Prema istraživanjima ornitologa, Drava je najbogatija europska rijeka kolonijama bregunica, obalnih lastavica. Izvorna, prirodna staništa, pogodne obale za gniježđenje obalnih lastavica na rijekama Muri i Dravi u Međimurju gotovo su nestale zbog agresivnog djelovanja ljudskog faktora na riječne tokove: melioracije, reguliranja rijeka i kanala i izgradnje hidroelektrana. Njihove stare kolonije u koje se vraćaju, sve lakše i brže nestaju, a nove se rijetko osnivaju. Jedan od razloga drastičnog smanjenja njihovog broja u Europi i Hrvatskoj jesu i sve veće uporabe raznih pesticida u poljoprivredi, voćarstvu i vinogradarstvu, osobito u čestim primjerima kada se oni nekontrolirano koriste na područjima uz rijeke, jezera, kanale i šljunčare gdje se nastanjuju kolonije obalnih lastavica. Zbog toga šljunčare, životni prostori koje stvara čovjek, postaju važna mjesta biološke raznolikosti, jer u ekološkom smislu nadomješćuju uništene riječne doline.

Stoga uživajte u jedinsvenim preletima obalnih lastavica nad rijekom Murom u Murščaku.

ŠUME VLAŽNIH STANIŠTA

Šuma je veoma složena životna zajednica drveća, grmlja, prizemnog bilja, lišajeva, gljiva i bogatog životinjskog svijeta. Čovjek ima mnogostruke koristi od šuma. Ona proizvodi velike količine kisika, regulator je klime zadržavajući vlagu u tlu i zraku, izvor je hrane i sklonište mnogih životinja. Značajna je za razvoj gospodarstva: turizma, lovstva, sporta, rekreacije i očuvanja zdravlja ljudi. Šume su danas bitan faktor u održavanju ekološke ravnoteže i sprečavanju onečišćenja zraka.

Temeljni fenomen izumiranja šuma su velika onečišćenja vode, tla i zraka te nebriga čovjeka za održavanje i pomlađivanje šuma.

Danas je oko 400 ha površine Murščaka obraslo šumama.

Između rijeke Mure i nasipa rasprostranjene su šume vlažnih staništa, najčešće miješane i vrbici. U vrbicima prevladavaju razne vrste vrba roda Salix. Na tom dijelu utjecaj rijeke Mure ostao je najvećim dijelom nepromijenjen te predstavlja izuzetno vrijedno stanište za šume bijele vrbe s bročikom ( Galio-Salicetum albe), bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom

( Salici-Populetum nigrae rubetosum caesii ), šumske zajednice bijele i crne topole koje sukcesijom mogu prijeći u šumsku zajednicu hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-quercetum roboris ) na nešto sušim staništima, te šume crne johe s dugoklasim šašem ( Carico elangatae Alnetum). Mnogi od tih šumskih ekosustava nastali su prirodnom sukcesijom iz nekada obradivih površina.

Te šume čine murski krajobraz posebnim. Spuštate li se čamcem rijekom Murom, imate dojam da plovite šumom.

Održivost nabrojenih vrsta šumskih zajednica ovisi o dinamici priliva i odliva poplavnih voda Mure. Svaka promjena vodnog režima dovodi do promjene florističkog sastava šumskih zajednica. Dijelom tih šuma u državnom vlasništvu gospodari se obnavljanjem oplodnim sječama, sjetvom žira i sadnjom sadnica za sastojine hrasta lužnjaka. Vrbe i topole obnavljaju se čistom sječom te pošumljavanjem brzorastućom topolom i stablastim vrbama. Najčešći štetnici koji se mogu naći u ovim šumama su svi tipovi hrušta, strizibuba, mrazovci, gubar, hrastov savijač, johina šarena pipa, a hrane se svim dijelovima šumskog drveća.

No i uz to, šumske biljne zajednice na području Murščaka unutar nasipa još su uvijek vrlo dobro sačuvane jer postoje prirodni neprijatelji faune koja oštećuje šume. To su mnogobrojne ptice. Na nekim mjestima te šume su prekinute meandar-barama kao što je Fučička s gustim tršćacima, barama, površinama obraslim šaševima koji dolaze u zajednici s bijelom vrbom i cretnim livadama. U području unutar nasipa ima puno napuštenih poljoprivrednih površina koje su zahvaćene prirodnom sukcesijom i prelaze u šume vlažnih staništa.

Ta područja idealno su mjesto za bogato prisutnu faunu kralježnjaka, a posebno beskralježnjaka, među kojima ima vrsta koje su izumrle u mnogim dijelovima Europe.

: Cvjetni bonsai Murščaka

: Gavez

: sirištarka

: Kaćun

: Procjepak

: Kockavica

: Valerijana

: Djelo najvrjednijih drvosječa Murščaka – dabrova

: Djelo najvrjednijih drvosječa Murščaka – dabrova

PČELINJAK

Čovjek poznaje pčele još od najstarijih vremena. Većina njihovih okamina potječe iz kenozoika. Pčela je nekada bila znak Donjeg Egipta. U Grčkoj je u znak božice lova, Artemide, u Ezufu, izgrđen hram, a svećenice tog hrama zvale su se melise (grč. melissa– pčela). Pčele su stvarale jedan od prvih materijala na kojem se pisalo, vosak. Pompeja i Herkulanom ponosili su se svojim voštanim slikama. Lak kojim su se premazivale čuvene violine glasovitih talijanskih obitelji Amati i njihovih učenika Guarnerija i Stradivarija, bio je izrađen na bazi pčelinjeg proizvoda, propolisa. U nekadašnjim prašumama pčele su nalazile bogatu pašu, a u šupljinama debljeg drveća svoja prebivališta. Postepeno je došlo do razvoja šumskog pčelarenja.

Masovnim krčenjem šuma o njima je počeo brinuti čovjek držeći ih u izdubljenim panjevima, prvim oblicima košnica koje su se kasnije plele od pruća i omazivale blatom ili plele od slame. Neki oblici tradicionalnih košnica s nepokretnim sačem su se zadržali do danas. U predjelima gdje nema šuma ni pogodnih pećina pčele su živjele u izdubljenoj zemlji, a prve košnice izrađivane su od pečene ilovače.

Vladari 18. st. ustrajali su na što masovnijem uzgoju pčela, u čemu je najviše doprinijela carica Marija Terezija pa je pod vodstvom Antona Janše osnovana prva pčelarska škola u Beču. U 19. st. udareni su temelji za razvitak pčelarske znanosti i modernog pčelarenja.

Na području Murščaka ima pet pčelinjaka, a tri su smještena uz Poučnu stazu Murščak. Jedan je od njih i ovaj s 24 košnice koji ima obitelj Krznar još od 1925. g.

U sistematici životinjskog svijeta pčele pripadaju koljenu člankonožaca (Arthropoda), redu kukaca(Insecta), razredu opnokrilaca (Hymenoptera), porodici pčela (Apidae), rodu pčela (Apis L.) koji se dijeli na četiri vrste, među kojima je i vrsta koja se uzgaja kod nas: siva pčela medarica (Apis mellifera carnica), suvrsta europske pčele medarice koje se dijele na više varijeteta, neki to nazivaju pasminama pčela. Sadašnje europske pčelinje pasmine nastale su u području Sredozemnog mora u ledeno doba. Povlačenjem leda u ledeno doba i širenjem vegetacije širila se i pčela medarica iz područja Sredozemlja.

Kod nas dominira siva hrvatska pčela koja pripada najboljim europskim pasminama pčela. Njihova je karakteristika da žive u malim pčelinjim zajednicama. Pčelinju zajednicu čine radilice, matica i trutovi.

Radilice su pčele kćeri samo jedne matice. Obavljaju sve poslove u košnici osim razmnožavanja što je dovelo do socijalnog života pčelinje zajednice. One su spolno nerazvijene ženke, najbrojnije članice pčelinje zajednice. Dijele se u mlade pčele do tri tjedna koje obavljaju radove u košnici te manju skupinu letačica, sabiračica koje obavljaju poslove izvan košnice: sakupljanje nektara, medne rose, peluda, smola za proizvodnju propolisa i vode. Za jedan kilogram meda potrebno je oko 100-150 tisuća pčelinjih letova. One izlijeću po deset puta na dan, a svaki let traje oko pola sata. Radilice žive tek nekoliko tjedana.

Matica je jedina ženska spolno zrela članica pčelinje zajednice. Ona leže jaja koja su osnova opstanka pčelinje zajednice, najintenzivnije u prve dvije godine života. Rojenje osigurava brojčani opstanak pčela, a sastoji se u dijeljenju pčelinje zajednice u dva dijela. Jedan dio pčela s maticom odlazi u novi stan, a drugi s novom maticom ostaje u starom stanu. Matica, zrela za parenje, izlazi iz košnice i u svom 15-20 minutnom letu pari se s trutovima, a nakon dva do četiri dana počinje nesti jaja. U jednoj godini matica snese oko 200000 jaja. Iz jajeta se razvija najprije savijena pa ispružena ličinka, kukuljica i na kraju pčela.

: .Na području uz rijeku Muru ima niz ovakvih pčelinjaka

: Polja Muršćaka bogata su paša za pčele mnogobrojnih pčelinjaka

: Pčela na maslačku Taraxacum officinale.

: U Muršćaku ima i divljih pčela kao što je ova snimljena na cvijetu ivančice.

: Matica okružena pčelama na saču.

: Uz bare na poplavnom području rijeke Mure veoma je rasprostranjena biljka nedotik Eupatoria cannabium koja cvjetajući u jesen predstavlja glavnu pašu za pčele.

Trutovi su muški članovi zajednice. Razvijaju se iz neoplođenih jaja, a imaju ulogu osjemenjivanja matice u letu, nakon čega ugibaju. Pčelinja zajednica rado prihvaća trutove iz drugih košnica, nahrani ih i pripremi za novi let na sparilište. Ukoliko izoliramo pčelinju zajednicu od trutova, zajednica gubi volju za rad.

Život pčela usko je povezan sa životom biljaka u prirodi jer oprašuju oko 80000 biljnih vrsta. Korisne su čovjeku i utoliko što proizvode med, vosak, pelud, propolis, matičnu mliječ i pčelinji otrov. Med i propolis jačaju imunološki sustav i posjeduju baktericidne, bakteriostatske, fungicidne, anestetičke i iscjeliteljske osobine.

Zbog pogodnih okolišnih uvjeta, ovdje pčele proizvode prvoklasni med koji sadrži manje od 20 % vode, 70-74 % grožđanog i voćnog šećera te ostatak dekstrin, bjelančevine, mineralne tvari, organske kiseline, različite boje i zrnca peluda.

Pčele mogu proizvoditi med samo od nektara i medne rose kojih u ovom području Murščaka ima, u povoljnim godinama, u izobilju. U rano proljeće to je nektar proljetnica, vrba, joha, u ljeti mnogobrojnih livadnih biljaka, tradicionalno uzgojenog voćnjaka te medne rose iz mješovitih šuma bagrema, graba, hrasta s raznolikim biljkama prizemnog i sloja grmlja. Na žalost, u današnje vrijeme pčela teško preživljava bez pomoći čovjeka – pčelara, zbog ugroženosti različitim pčelinjim bolestima koje su i na ovo područje došle posljednjih godina.

LIVADA KOŠANICA

Na vlažnim staništima područja uz tok rijeke Mure, kanala, nasipa, starih rukavaca, bara i šumaraka razvijaju se livade razreda Molinio-Arrhenatheretea na kojima su zastupljne brojne vrste travnjačke flore, za razliku od ostalih livada u Donjem Međimurju koje pokazuju veliku jednoličnost travnjačke flore i vegetacije, a pripadaju asocijaciji Arrhenatheretum elatioris. Jedino se na površinama uz Muru nalaze travnjaci vlažnijeg tipa koji su obično i bogatiji vrstama od onih koji pripadaju naprijed spomenutoj asocijaciji. To je jedan od razloga da se područje uz Muru zaštiti. Zaštita nekog područja ne znači zabranu svake djelatnosti čovjeka. Naprotiv, za opstanak livada je potrebna redovita košnja. U suprotnom livadne površine prirodnom sukcesijom nestaju, a na njihovom mjestu se postepeno razvija grmlje, a kasnije šuma. Jedna od rijetkih livadnih vrsta na području Hrvatske, a utvrđena na livadama uz rijeku Muru, je krvara (Sanguisorba officinalis). Značajna je i po zanimljivoj povezanosti s leptirima plavcima roda Maculinea koji polažu jaja na krvaru, a mravi roda Myrmica njihove gusjenice odnose u mravinjak gdje žive s njima u simbiozi. Bez redovite košnje ova bi rijetka zajednica nestala. Radi očuvanja faune livadnih biocenoza nužno je livade košanice kositi od sredine prema krajevima, kako bi se životinjski svijet mogao na vrijeme skloniti u susjedne livade i šumarke, a nikako od rubova prema sredini.

Biljka iz porodice ljiljana i stanovnik poplavnih livada uz rijeku Muru, gdje je visoka razina podzemnih voda, kockavica (Fritillaria meleagris) ugrožena je i zakonom zaštićena vrsta, zbog ugroženosti njenih staništa. Možete je naći i na obrambenom nasipu i pored njega, čiji dijelovi se održavaju redovitom košnjom. Prepoznat ćete je po karakterističnom ljubičastom cvijetu sa svijetlim kockicama. Smanjenjem broja domaćinstava koje se bave uzgojem stoke smanjuje se i broj održavanih livada košanica.

Najčešće livadne biljne vrste:

Leucanthemum sp. – ivančica

Campanula sp. – zvončić

Ranunculus acris – ljutić

Rumex acetosa – kiselica

Lychnis flos cuculi – rumenika

Poa annua – mala vlasnjača

Briza media – srednja treslica

Stellaria media – mišjakinja

Silene vulgaris – pušina

Trifolium pratense – crvena djetelina

Lamium maculatum – pjegava mrtva kopriva

Salvia pratensis – livadna kadulja

Achillea millefolium – stolisnik

Artemisia vulgaris – pelin

Ajuga reptans – puzava ivica

Colchicum autumnale – mrazovac

Gallium molugo – obična broćika

Potentilla reptans – petoprst

Plantago major – širokolisni trputac

Daucus carota – divlja mrkva

Galium mollugo – livadna broćika

Mentha arvensi – metvica

DIVLJAČ MURŠČAKA

Murščak je područje uz Muru najbogatije s najraznolikijom divljači: zbog najšireg pojasa udaljenosti od naselja te bogatstva različitih staništa, što im omogućuje relativno nesmetan život. To je uvjet za razvoj lovnog turizma ovog područja. Gospodarenjem u lovištu nastoji se postići održavanje optimalnog gospodarskog kapaciteta. Velikim brojem hranilišta i osmatračnica nastoji se održati divljač u području gdje ne štete uzgoju agrokultura.

Divljač Murščaka može se podijeliti na stalno prisutnu, povremenu i sezonsku divljač.

Od stalno prisutne divljači najčešće možete vidjeti:

Običnog fazana (Phasianus colchicus) koji se unosi u Murščak od 1970. godine po 100-1500 jedinki svaku godinu, trčku (Perdix perdix) koja se unosi iz umjetnog uzgoja od 1983. g., običnog zeca (Lepus europaeus) čiji broj se drastično smanjio pogotovo posljednjih godina zbog intenzivne uporabe pesticida i umjetnih gnojiva koje zečevi ližu. Unijet je iz Mađarske 1995. i od tada se nije vršio odstrel. Možete ga vidjeti uglavnom predvečer i noću kad se hrani nježnom korom drveća i grmlja, zaostalim plodovima na polju te raznim zeljastim biljem. Dan provodi u jamicama (logovima) šiblja, grmlja i trave. Od ožujka do listopada tri do četiri puta se pari, a mladi su bojom prilagođeni okolini. Srna (Capreolus capreolus) veoma je prisutna u Murščaku zbog puno grmlja, livada i šuma gdje se hrani uglavnom predvečer. Možete ih vidjeti u manjim stadima koje za vrijeme parenja od srpnja do kolovoza predvode srnjaci. Veoma dobro podnose povremena plavljenja Mure jer su dobri plivači. Vrlo česte su divlje patke gluvare (Anas platyrhynchos), patke kržulje (Anas crecca) koje se gnijezde samo u takozvanim poplavnim godinama. Veoma su plahe i može ih se u jesen vidjeti u manjim jatima. Neke vrste pataka ne gnijezde se u Murščaku već samo sezonski ili povremeno tu borave.

Ovdje su još stalno prisutni; jazavac (Meles meles), tvor (Putorius putorius), voluharice (Misrotidae), kuna bjelica (Martes foina) rijeđe, kuna zlatica (Martes martes) koja je dobar penjač, a živi u dupljama ili napuštenim gnijezdima ptica. Lasica mala (Mustela nivalis) najmanja je zvijer koju možete vidjeti u svjetlijim šumarcima Murščaka, livadama i suhim poljima. Tamo gdje je prisutna utječe načinom ishrane na brojnost miševa, voluharica, krtica i štakora. Veoma su brojne lisice obične (Vulpes vulpes) koje predstavljaju opasnost za mladunčad srna, zečeva, divljih svinja i čovjeka jer često prilaze naseljima što je potencijalna opasnost za prijenos bjesnoće.

Vjerojatno najrjeđa, ali još uvijek prisutna na Muri je vidra (Lutra lutra) koja se udaljava od vode jedino u opasnosti i potrazi za drugim vodenim staništem. Mura joj odgovara zbog obraslosti obala šumama. Kod niskog vodostaja Mure mogu se vidjeti jame koje kopa pola metra ispod površine vode, one ulaze u hodnike ispod zemlje koji se koso dižu prema površini tla. Hrani se lovom na ribe, a u njihovom nedostatku i malim pticama, rakovima i žabama. Za vrijeme poplava Mure sklanja se na drveće i duplje starih vrba. Prorijeđena je zbog kvalitetnog krzna, mesa i šteta koje radi ribičima i lovcima.

Među pticama najprisutnije su: divlja grlica crna liska, vrana gačac, siva vrana, svraka, čavka, šojka kreštalica, kormorani čiji broj se naglo povećao za vrijeme ratnih godina i velika su opasnost za održavanje ribljeg fonda Mure.

Sezonski i povremeno borave ili dolaze na hranidbu uz uski pojas toka Mure jeleni (Cervus elaphus) čija ležala možete vidjeti u gustim trsticima i vrbicima u užem području uz rijeku Muru. Neposredno uz Muru nalaze se jelenske staze na kojima su vidljivi njihovi tragovi prelaska preko rijeke u obliku stepeničasto obilježenih dijelova koje jeleni rade prilikom dolaska iz Mađarske. Njihovi dolasci najčešće su vezani uz parenje od rujna do listopada kada dolaze u potrazi za stadima u kojima ostaju samo za vrijeme parenja, nakon čega vodstvo preuzima najiskusnija ženka-košuta. Na području Murščaka viđeni su mužjaci s više od osam parožaka. Povremeno u Murščak dolazi u krdima i divlja svinja (Sus scrofa) koja obitava u šumama vlažnih staništa i vrbicima s gustim šibljem i grmljem gdje pronalazi blato u kojem se valjajući štiti od vrućine i vanjskih parazita. Ima tamno do svjetlosivo čekinjasto krzno, a kod praščića s tamnim uzdužnim prugama. Mužjak, vepar, ima izražene očnjake (kljove) svinute prema gore. Pari se od studenog do siječnja. U Murščak dolazi zbog hrane: žira, bukvice, zeljastog bilja, podzemnih stabljika, korijenja i raznih beskralježnjaka i sitnih kralježnjaka koje tu pronalazi u izobilju. Veoma je dobar plivač što joj omogućuje dolaske iz Mađarske preko Mure.

Od ostalih sezonskih vrsta najčešće su: prepelica pućpura (Coturnix coturnix), golub grivnjaš (Columba palumbus), golub dupljaš (Columba oenas) koji postaje sve ugroženiji sječom starih stabala jer se gnijezdi u dupljama starijeg drveća te napuštenim gnijezdima grabljivica. Takva staništa odgovaraju i šišmišima (Chiroptera), kojih ima na području Murščaka oko šest vrsta. Oni su vrlo ugrožene životinje zbog uporabe pesticida i nestanka kukaca i njihovih ličinaka kojima se hrane stružući ih s listova. Sezonski možete naići i na lisastu gusku (Anser albifrons), gusku glogovnjaču (Anser fabalis), šljuku benu (Scolopax rusticola), šljuku kokošicu (Capella gallinago) .

Prema podacima o odstrelu Lovačkog društva Jastreb Domašinec koje gospodari ovim lovnim područjem, proteklih dvadeset godina dolazilo je do postepenog smanjenja broja svih spomenutih vrsta u Murščaku što ukazuje na veću potrebu zaštite, očuvanja i skrbi za njihova, ionako smanjena prirodna staništa.

Lovišta Murščaka obogaćuju se fazanima Phasionus colchicus iz mnogobrojnih uzgajališta o kojima brinu lovačka društva Međimurja.

Lov na divlje patke najčešći je razlog dolaska lovaca na područje uz Muru.

Bizamski štakor Ondatra zibethica dobar je plivač koji se održao na Muri unatoč tome što je česta meta lovaca. Hrani se vodenim biljem i korijenjem, ali i školjkama. Na strmim obalama Mure kopa rupe i hodnike.

Orao štekavac ili bjelorepan (Haliaetus albicilla)

Dolazi uz velike rijeke i močvare gdje na stablima gradi vrlo veliko gnijezdo od debljih grana i pri vrhu od šiblja. Prema riječima očevica ovdje gnijezdi u šumskom kompleksu nizvodno od Goričana. Leti i po više desetaka kilometara od gnijezda, pa ga se može vidjeti i na području diljem rijeke Mure.

: Čeka

: Lovci – nekad

: Jelen

: Divlja svinja

: Lane

BARA FUČIČKA

Bara Fučička ostatak je nekadašnjeg toka rijeke Mure i nastala je od jednog od odvojenih zavoja prijašnjih riječnih meandara. Dio obale obrašten je trskom (Phragmites communis), a na sredini plutaju listovi žutog lokvanja (Nuphar luteum). Zasjenjena je drvećem koje je ograničeno na uski pojas uz obalu. Dominira vrba (Salix sp.). Procesi eutrofikacije toliko su promijenili ekološke uvjete da se zadržalo samo 20% vrsta vodenih beskralježnjaka koji još dolaze u Muri. Bara je izolirana od ratarskih površina nasipom. Fučička je ekološki i faunistički vrlo karakteristično i značajno stanište jer u njoj susrećemo biljne i životinjske vrste koje cijeli život provode u vodi i koje ne nalazimo na kopnenim staništima gdje su one koje dio života provode u vodi i one koje su načinom ishrane vezane uz vodu.

: Fučička je najveći meandar na rijeci Muri

: Stare vrbe naginju svoje krošnje u zeleno ogledalo bare i čude se svojoj ljepoti unatoč vremenu koje ih gazi

: Žuta perunika Iris pseudacorus

: Obiluje biljnim i raznolikim životinjskim vrstama

: Čaplja Egretta garzetta prisutna je u močvarnom dijelu unutar nasipa

: Zelembač-najljepši gušter Europe

: Barska kornjača

: Vodencvijet

: Vretence

: Raznolikost životinjskog svijeta Fučičke – gazivoda

: žabe..

Najčešće vodeno bilje u bari:

Phragmites communis – trska

Lemna minor – mala vodena leća

Lemna trisulca – podvodna vodena leća

Salvinia natans – vodena paprat

Nuphar luteum – lokvanj

Myriophyillum spicatum – krocanj

Rapa natans – orašac

Typha angustifolia – rogoz

Iris pseudacorus – močvarna perunika

Potamogeton natans – plivajući mrijesnjak

Equisetum palustre – močvarna preslica

Elodea canadensis – vodena kuga

Callitriche sp. – žabovlatka

Najčešće vodene životinje u bari:

PUŽEVI (Gastropoda)

Viviparus contectus – ogrc

Anisus vortex

Radix auricularia

Physa fontinalis

PIJAVICE(Hirudinea)

Piscicola geometra – riblja pijavica

Hirudo medicinalis – medicinska pijavica

RAKOVI (Crustacea)

Asellus aquaticus – vodenbabura

Gammarus roeseli – rakušac

KUKCI (Insecta)

Za faunu bare karakteristični su vodeni kukci koji cijeli životni ciklus ili jedan njegov dio provode u vodi.

Kukci koji polažu jaja u vodu i ličinački stadij provode u vodi, a samo odrasli žive izvan vode:

Vodencvjetovi (Ephemeroptera)

Caenisrobusta

Cloeoninscriptum

Baetissp.

Vretenca (Odonata) povezuju vodene i kopnene ekosustave, jer polažu jajašca u vodu gdje se razvija ličinka do preobrazbe i prelaska odraslog vretenca na kopno. Indikator su očuvanosti vodenih bioekosustava uz Muru.

Lestesviridis

Anaximperator

Aeshna cyanea

Ishnura elegans

Calopteryx splendens

Libellula depressa

Tulari (Trihoptera) prepoznatljivi su po ličinkama koje grade kućice od raznog materijala: kamenčića, zrnaca pijeska, komadića vodenog bilja, malih puževih kućica.

Triaenodes bicolor

Leptocerus tineiformis

Anabolia nervosa

Vodeni kukci koji cijeli život provode u vodi:

Raznokrilci (Heteroptera)

Gerris sp.– gazivoda

Nepa cinerea – vodeni štipavac

Notonecta sp.

Ilyocoris cimicoides

Kornjaši (Coleoptera)

Dytiscus marginalis

Hydrophilus sp. – vodenljub

RIBE (Pisces)

Cyprinus carpio – šaran

Tinca tinca – linjak

Rutilus rutilus – žutooka

Carassius carassius gibelio – babuška

Perca fluviatilis – grgeč

Lepomis gibosus – sunčanica

VODOZEMCI (Amphibia)

Rana esculenta – zelena žaba

Salamandra salamandra – daždevnjak

Triturus vulgaris – obični vodenjak

GMAZOVI (Reptilia)

Natrix natrix – bjelouška

Emys orbicularis – vodena kornjača

Na kopnu uz baru i na nasipu zadržavaju se gušterice roda Lacerta.

PTICE (Aves): Ptice koje su stanovnici Fučičke

Cygnus olor – crvenokljuni labud

Ardea cinerea – siva čaplja

Fulica atra – crna liska

Anas platyrhyncos – divlja patka

Acrocephalus spp. – trstenjaci

ŠUME SUŠIH STANIŠTA

Šume, šume pune jeste premiloga hlada… (međimurska narodna)

Šuma u Murščaku u davnini je samonikla na aluvijalnom tlu nastalom naplavinom rijeke Mure u geološkoj prošlosti. Vjerojatno je bila ostatak nekadašnje europske prašume, dio bujne i raskošne, panonske, hrastove šume.

Do završetka Prvog svjetskog rata, kada su šumama Murščaka gospodarili grofovi Feštetić, u Murščaku je rasla gusta i raskošna višestoljetna šuma nizinskog hrasta lužnjaka i običnog graba. Hrast lužnjak zahtjeva duboka, glinena ili pjeskovita, plodna pretežno vlažna zemljišta, sa visokim nivoom podzemne vode čega je uz Muru bilo u izobilju. Odlikuje se izvrsnom kalavošću i lakom izradbom te se visoko cijenio kao stolarska i bačvarska građa, a posebno za građevinske svrhe.

Početkom 19. st. najviše hrastovine iz Murščaka odlazilo je kao dužica za bačve u Francusku i Njemačku, a kasnije i za izradu pragova za željezničke pruge, brodove i razne druge potrebe tadašnje Europe. To su u Murščaku izrađivale specijalne šumske kompanije. Grof Eugen Feštetić 1923. g. Muršćak prodaje konzorciju Slavonija d.d. čiji su trgovci u pohlepi za brzom zaradom dali posjeći šume Murščaka , a ostatke su rasprodali privatnim osobama.

U vremenu između dva rata nastala je prava šumska groznica za kupovanjem i sječom šume u Murščaku. Pojedina stabla imala su promjer preko dva metra. U šumi je bila improvizirana željeznička pruga radi bržeg transporta drveta. Nestala je višestoljetna šuma, a s njom i bogata flora i fauna. To je bila prva velika katastrofa za biljni i životinjski svijet, a druga je nastala u drugoj polovici dvadesetog stoljeća izgradnjom mreže kanala i obrambenog nasipa čime je došlo do spuštanja nivoa podzemnih voda koje su glavni preduvjet za razvoj šuma hrasta lužnjaka.

Današnju šumsku zajednicu suših staništa u Murščaku čine šume izvan obrambenog nasipa koje su uglavnom mješovitog sastava hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), poljskog jasena (Fraxinus angustifolia), običnog graba (Carpinus betulus L.) i bagrema (Robinia pseudacacia). U njima su veoma dobro razvijeni prizemni i sloj grmlja gdje možemo najčešće naći; šumaricu (Anemone nemorosa), kosmatu zlaticu (Ranunculus lanuginosus), kukurijek (Helleborus odorus), ljubicu (Viola odorata), visibabu (Galanthus nivalis), zlaticu (Vicaria verna), jaglac (trobentica) (Primula vulgaris), kupinu (Rubus sp.), plućnjak (Pulmonaria officinalis), šumsku anđeliku (Angelica sylvestris), bršljan (Hedera helix), trnjinu (Prunus spinosa), ljesku (Corylus avellana), drijenak (Cornus sanguineus), divlju ružu (Rosa canina), bazgu (Sambucus sp.), glog (Crataegus monogina), sljez (Malva alcea) i mnoge druge.

Od ukupno 400 ha površina obraslih šumama, s 62 ha državnih šuma gospodari Šumarija Čakovec, dok su ostale šume u privatnom posjedu bez stručnog gospodarenja, što je uglavnom dovelo, osim izuzetaka, do degradacije. Kako najveći dio Murščaka pripada ekološko-gospodarskom tipu u kojem najviše uspijeva hrast lužnjak, trebalo bi potencirati što veći uzgoj tog autohtonog drva te općenito održavanje šuma u Murščaku.

: Jež Erinaceus europaeus česti je stanovnik rubova murskih šuma s puno grmlja i debelim slojem lišća na tlu.

: Jelenak Lucanus cervus je najveći kukac naših šuma koji se hrani biljnom sokovima, a može ga se najčešće primijetiti u sumrak na tlu ili kori drveća.

: Mimikrija guštera.

LOKVA

Ovakve lokve ostaci su mreže potoka ili korita starog toka Mure u Murščaku prije izgradnje obrambenog nasipa i veoma su mnogobrojne. Glavno obilježje ovog staništa-lokve je plitka voda koja povremeno presušuje, osobito ljeti. Veličina lokve i dubina vode promjenjivi su: od 60 cm do perioda kada je lokva bez vode. Količina vode ovisi o razini podzemne vode i o padalinama. Nalazi se u zasjeni šumarka johe koji je nastao prirodnom sukcesijom iz neobrađenih površina. Dno lokve potpuno je obrašteno trskom i rogozom. Lokvu naseljavaju vrlo specifični predstavnici životinjskog svijeta koji su posebno prilagođeni za život u nestalnim uvjetima vode i temperature ovog staništa. Okružena je poljoprivrednim površinama i izložena antropogenom utjecaju što može uvjetovati promjene bioekosustava.

Vodeno bilje i biljke vlažnih staništa zahtijevaju stalno ili povremeno prisustvo vode kao osnovnog životnog uvjeta:

Phragmites communis – trska

Typha angustifolia – rogoz

Lemna sp .- vodena leća, raste na površini kad je lokva ispunjena vodom

Drveće:

Alnus glutinosa – joha

Životinje:

PUŽEVI (Gastropoda)

Predstavnici amfibijskih vrsta puževa tipičnih za promjenljiva staništa:

Galba truncatula

Planorbis planorbis

RAKOVI ( Crustacea)

Niphargus valachicus- stanovnik isključivo vodenih staništa s ekstremnim ekološkim čimbenicima. Za sušnog razdoblja zakopava se u mulj.

KUKCI (Insecta)

Većina vodenih kukaca slabo je zastupljena u lokvi zbog nepovoljnih uvjeta za razvoj njihovih ličinki. Brojni su jedino kornjaši (Coleoptera) i komarci (Culicidae). Ti kukci imaju kratak razvojni ciklus i razviju se do odraslog stadija prije isušivanja lokve.

VODOZEMCI (Amphibia)

Vodenjaci i žabe najčešći su stanovnici poplavnih staništa kao što su jame, jezerca, lokve, grabe i sl. Dišu plućima na kopnu i preko kože u vodi.

Triturus vulgaris vulgaris – obični vodenjak

Rana esculenta – mala zelena žaba

PTICE (Aves)

U grmlju uz lokvu najčešće su:

Sylvia atricapilla – crnokapa grmuša

Emberiza citrinella – žuta strnadica

Na površine uz lokvu, u potrazi za hranom (žabe, kukci) povremeno dolazi bijela roda-Ciconia ciconia.

SISAVCI (Mammalia)

Na putu uz lokvu: srne, neki glodavci i jež zadržavaju se na poljima uz lokvu gdje nalaze hranu i vodu.

Lepus europaeus – poljski zec

Micromys minutus – patuljasti miš, skriva se najradije u trski i šašu, a hrani u polju

Erinaceus europaeus – jež koji veoma često stradava na putovima i puteljcima Murščaka

Capreolus capreolus – srna

: Jedna od bezbroj lokvi uz Muru koja povremeno presušuje s kaljužnicom, perunikom i lokvanjem

: Jedna od bezbroj lokvi uz Muru koja povremeno presušuje s kaljužnicom, perunikom i lokvanjem

: Jedna od bezbroj lokvi uz Muru koja povremeno presušuje s kaljužnicom, perunikom i lokvanjem

: Smeđa žaba ili hrženica Rana temporaria veoma je dobro prilagođena hladnijim jesenskim danima. Pridružuje se noćnom koncertu mnogobrojnih vrsta žaba koje ovdje žive.

: Mala zelena žaba Rana esculenta gotovo je neprimjetna u zelenilu lokvi i bara za vrijeme parenja u rano proljeće