Vilini konjici i vodene djevice Murščaka

U davna vremena karbonatnim šumama letjeli su vilini konjici (stručno ime Odonata) s rasponom krila od 70-ak cm, najveći kukci koji su se ikad pojavili. U našem narodu poznati su danas kao konjske smrti, vilini konjici ili staklari, vretenca. Današnji vilenjaci ili vretenca dijele se u tri skupine (podreda): sličnokrilci (Zygoptera) u narodu poznati kao vodene djevice, nejednakokrilci (Anisoptera) narodno-vilini konjici i  nejednakosličnokrilci (Anisozygoptera). 

Vretenca možete vidjeti od travnja do rujna uz lokve, bare, rukavce te mirniji tok Mure u Murščaku. Vrlo su agresivni gospodari svojih teritorijalnih ekosistema. Mogu registrirati objekte na udaljenosti od 30 metara, mozaičnim očima smještenim na glavi koja se pokreće u svim smjerovima. Imaju 2 para krila, prožetih žilicama, čijim zamasima jure iznad vode brzinom i do 45 km/h. Pošto navigiraju vidom, danji su letači. Hrane se uglavnom sitnim kukcima, mušicama koje hitiniziranim vilicama sijeku, drobe i melju.

Svojim načinom života povezuju vodene i kopnene ekosisteme (razvojni ciklus vretenca slike 1-7). Vretenca se pare (kopuliraju) u letu stvarajući srcoliku formu. Nakon oplodnje ženka uranja kraj zatka u vodu, polažući jaja u alge ili mulj, pričvršćujući se za vodeno bilje. Razvijaju se 4-5 tjedana  (ovisno o vrsti) i tada iz njih izlazi pronimfa. Nakon presvlačenja ličinka se ukapa u mulj. Ako je dovoljno toplo može se potpuno razviti za 3-4 mjeseca, te se do zime presvuče desetak puta. Ličinka je termofilna i veoma proždrljiva- zovu je „vodeni tigar“.Nakon 1-2 godine izlazi na vodeno bilje i preobrazi se, za sunčanog vremena, u elegantnog letača.

U proljeće uživajte u prizoru prekrasnih „cvijetova“ svih boja, koji izlaze iz vode i titraju nad njenom površinom, baš poput vilenjaka.

 

 

 

OBALNE LASTAVICE

Obalne_lastaviceObalna lastavica ili čađava bregunica (Riparia riparia) jedna je od 4 poznate vrste lastavica koja gnijezdi uz rijeke. Strogo je zaštičena Zakonom o zaštiti prirode (NN br. 70/05 i 139/08) i Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN br. 99/09). Živi u kolonijama gradeći gnijezda u udubljenjima pješćanih stijena. Buši u pješćanim stijenama  duboke vodoravne rupe od jednog do dva metra u kojima polaže 1-3 puta godišnje svoje leglo. Osim na obalama strmih još neutvrđenih korita rijeka, na obroncima stijena, živi na šljunkovitim i pješćanim sprudovima, obalama šljunčara, jezera, ribnjaka i raznih kopova. Rasprostranjena je u gotovo cijeloj Europi, osim Islanda, visokih planina Skandinavije i sjevera Rusije. Ubrajamo ju u ptice selice jer u ranu jesen seli zbog nedostatka hrane (raznih kukaca) u Južnu i srednju Ameriku ili u Afriku i Aziju. Vraća se u kasno proljeće na gniježđenje u naše krajeve sa zadivljujućim orjentacijskim sposobnostima pronalaženja mjesta gdje se gnijezdila prošle godine. Uz nju u Europi još gnijezde lastavice pokućarke (Hirundo rustica) koje još uvijek, iako znatno prorijeđeno u odnosu na prijašnje godine, možemo vidjeti kako gnijezde u gospodarskim zgradama dvorišta u naseljima Međimurja. Obalna lastavica je dugačka svega 12 cm. Odozgo je zemljano smeđa, na donjoj strani bijela, a ukrašena je pepeljasto-sivo-smeđom poprećnom prugom. Na plitkom, šiljastom repu nema bijele boje. Tijelo joj je građeno od širokih prsa, kratkog vrata i plosnate glave, kratkim kljunom, na korijenu širim nego na vrhu. Ima kratke i slabe noge s malim panđama. Krila su joj uska i široka. Mužjak i ženka se ne razlikuju bojom. Glasanje joj je piskutavo. Let joj je lepršav. Veoma nisko leti kada hvata razne kukce za prehranjivanje, gotovo da dotiće površinu vode krilima.  Gnijezdi se od svibnja do kolovoza, nese 3-7 bijelih jaja na kojima sjedi 12-16 dana. Oba roditelja brinu o malim čučavcima koji napušatju gnijezdo nakon 16-24 dana. Obalna lastavica ima veliko ekološko značenje u regulaciji prirodne ravnoteže među faunom kukaca kopnenih i vodenih staništa. Prema istraživanjima ornitologa, Drava je najbogatija europska rijeka kolonijama bregunica, obalnih lastavica. Izvorna, prirodna staništa, pogodne obale za gniježđenje obalnih lastavica na rijekama Muri i Dravi u Međimurju gotovo su nestale zbog  agresivnog djelovanja ljudskog faktora na riječne tokove: melioracije, reguliranja rijeka i kanala i izgradnje hidroelektrana. Njihove stare kolonije u koje se vraćaju, sve lakše i brže nestaju, a nove se rijetko osnivaju. Jedan od razloga drastičnog smanjenja njihovog broja u Europi i Hrvatskoj jesu i sve veće uporabe raznih pesticida u poljoprivredi, voćarstvu i vinogradarstvu, osobito u čestim primjerima kada se oni nekontrolirano koriste na područjima uz rijeke, jezera, kanale i šljunčare gdje se nastanjuju kolonije obalnih lastavica. Zbog toga  šljunčare, životni prostori koje stvara čovjek, postaju važna mjesta biološke raznolikosti, jer u ekološkom smislu nadomješćuju uništene riječne doline.

Stoga uživajte u jedinsvenim preletima obalnih lastavica nad rijekom Murom u Murščaku.