Mura izvire u zapadnom dijelu Niskih Tura u Austriji. Ta činjenica daje joj značajke  bujičnog vodotoka s faktorima iznenađenja. Značajni je prirodni element Međimurja u specifičnosti oblikovanja reljefa zbog nanošenja i taloženja naplavnog materijala na dio dravsko-murske nizine. Često je mijenjala korito zbog slabe otpornosti pleistocenskih naslaga, a današnji se tok Mure ustalio u holocenu. Duga je 519 kilometara, od čega 53 km donjeg toka pripada Hrvatskoj. Granična je rijeka Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom. U svojem donjem toku ima relativno malo pritoka: Šćavnicu, Krku, Trnavu i Principališ. Kod Legrada se ulijeva u Dravu.

Mura je rijeka nivalnog režima s najvišim vodostajem u ljetnim mjesecima. Tipična je nizinska rijeka koja plavi okolna područja u tijeku godine. Poplavna područja čine jedinstveni prirodni prostor bitno različit od ostalih dijelova krajolika gdje se izmjenjuje mozaik različitih staništa: od većih i manjih stajaćica ( lokva, jama, jezerca, bara, mlaka), meandara, rukavaca i tekućica, do livada, grmlja, oranica i šumaraka.

Tako bogata raznolikost staništa omogućava naseljavanje brojnih biljnih i životinjskih vrsta na relativno malom prostoru. Posebno su zanimljive vodene vrste, zbog prorijeđenosti i istrijebljenosti u ostalim dijelovima Europe.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAMura je bogata raznolikošću riba koje osim biološke raznolikosti predstavljaju i gospodarsku važnost. Analizom dostupnih rezultata o ulovu riba u rijeci Muri evidentirano je 38 vrsta riba. Po zastupljenosti prisutna je većina porodica slatkovodnih riba šaranke (Cyprinidae), štuke (Esocidae), pastrve (Salmonidae), somovi (Siluridae), grgeči (Percidae), glavoči (Gobiidae), vijuni (Cobitidae), mekušice (Gadide) i sunčanice (Centrarchidae).

 

U močvarnim dijelovima s muljevitim dnom i vrlo bujnom vegetacijom, s visokim stupnjem eutrofikacije koji nastaju plavljenjem rijeke Mure, još uvijek obitava glacijalni relikt, strogo zaštićena riba crnka (Umbra krameri) jedina autohtona vrsta u Europi od ukupno pet vrsta iz porodice crnki ( Umbridae). Hrani se kukcima, njihovim ličinkama i puževima. Dugačka je 9-13 cm s tamnim crvenosmeđim leđima i svjetlijim bokovima s tamnosmeđim pjegama.

Mura je još uvijek stanište dviju vrsta vodenih kukaca, u većini dijelova Europe registriranih kao izumrlih. Isključivi su stanovnici brzih tekućica koje obiluju kisikom ( usporavanje toka rijeke, gradnja akumulacija i sl. uzrokuje njihovo izumiranje);  tular (Platyphylax frauenfeldi) i

Obalčar

Obalčar

obalčar (Xanthoperla apicalis), također stanovnik samo brzih vodenih tokova kao što je Mura u Međimurju. Odrasli kukci izlijeću iz vode u jatima te nakon parenja i odlaganja jaja u vodu ugibaju. U brzim dijelovima toka Mure brojni su tulari iz porodice Hydropsychidae koji se skrivaju pod kamenjem i grade mreže za lov hrane u vodenoj  struji Mure.

Od beskralježnjaka u Muri su veoma brojno zastupljene ličinke vodencvijetova Ephemeroptera  koji  su dorzoventralno spljošteni i imaju jake panđice na nogama kao prilagodbu na brzo strujanje Mure, puževi s hidrodinamičnim oblikom kućica kao što je (Ancylus fluviatilis), virnjaci i rakovi kao indikatori II. klase boniteta rijeke Mure. Mura je još uvijek stanište vidre (Lutra lutra).

U samoj rijeci nije razvijena makrovegetacija zbog njezine brzine i vrtloga kojima obiluje. Antropogenim utjecajem, regulacijom rijeke, izgradnjom obrambenog nasipa, dolazi  do smanjenja prostornog poplavnog područja čime se smanjuje biološka i krajobrazna raznolikost.

Na Muri u Međimurju nekad se ispiralo zlato, bilo je brojnih mlinova-vodenica, a danas je iz prošlosti ostalo samo nekoliko skela.

Od 2002. godine na Muri se održava rafting kup kao edukativno- natjecateljska i prirodo-zaštitarska manifestacija na kojoj se okupljaju mladi Međimurja. Područje uz Muru u Međimurju još uvijek se ubraja u najdragocjenija prirodna vodena područja u Europi, zbog čega je i zaštićeno.

Očuvanjem prirodnog toka Mure i pripadajućih vodenih staništa, osigurava se i učinkovita zaštita biološke raznolikosti tog područja.

Plavljenja Mure u ljetnim mjesecima su veoma česta, što omogućuje raznolikost i brojnost bioekosustava.