Šume, šume pune jeste premiloga hlada… (međimurska narodna)
Šuma u Murščaku u davnini je samonikla na aluvijalnom tlu nastalom naplavinom rijeke Mure u geološkoj prošlosti. Vjerojatno je bila ostatak nekadašnje europske prašume, dio bujne i raskošne, panonske, hrastove šume.
Do završetka Prvog svjetskog rata, kada su šumama Murščaka gospodarili grofovi Feštetić, u Murščaku je rasla gusta i raskošna višestoljetna šuma nizinskog hrasta lužnjaka i običnog graba. Hrast lužnjak zahtjeva duboka, glinena ili pjeskovita, plodna pretežno vlažna zemljišta, sa visokim nivoom podzemne vode čega je uz Muru bilo u izobilju. Odlikuje se izvrsnom kalavošću i lakom izradbom te se visoko cijenio kao stolarska i bačvarska građa, a posebno za građevinske svrhe.
Početkom 19. st. najviše hrastovine iz Murščaka odlazilo je kao dužica za bačve u Francusku i Njemačku, a kasnije i za izradu pragova za željezničke pruge, brodove i razne druge potrebe tadašnje Europe. To su u Murščaku izrađivale specijalne šumske kompanije. Grof Eugen Feštetić 1923. g. Muršćak prodaje konzorciju Slavonija d.d. čiji su trgovci u pohlepi za brzom zaradom dali posjeći šume Murščaka , a ostatke su rasprodali privatnim osobama.
U vremenu između dva rata nastala je prava šumska groznica za kupovanjem i sječom šume u Murščaku. Pojedina stabla imala su promjer preko dva metra. U šumi je bila improvizirana željeznička pruga radi bržeg transporta drveta. Nestala je višestoljetna šuma, a s njom i bogata flora i fauna. To je bila prva velika katastrofa za biljni i životinjski svijet, a druga je nastala u drugoj polovici dvadesetog stoljeća izgradnjom mreže kanala i obrambenog nasipa čime je došlo do spuštanja nivoa podzemnih voda koje su glavni preduvjet za razvoj šuma hrasta lužnjaka.
Današnju šumsku zajednicu suših staništa u Murščaku čine šume izvan obrambenog nasipa koje su uglavnom mješovitog sastava hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), poljskog jasena (Fraxinus angustifolia), običnog graba (Carpinus betulus L.) i bagrema (Robinia pseudacacia). U njima su veoma dobro razvijeni prizemni i sloj grmlja gdje možemo najčešće naći; šumaricu (Anemone nemorosa), kosmatu zlaticu (Ranunculus lanuginosus), kukurijek (Helleborus odorus), ljubicu (Viola odorata), visibabu (Galanthus nivalis), zlaticu (Vicaria verna), jaglac (trobentica) (Primula vulgaris), kupinu (Rubus sp.), plućnjak (Pulmonaria officinalis), šumsku anđeliku (Angelica sylvestris), bršljan (Hedera helix), trnjinu (Prunus spinosa), ljesku (Corylus avellana), drijenak (Cornus sanguineus), divlju ružu (Rosa canina), bazgu (Sambucus sp.), glog (Crataegus monogina), sljez (Malva alcea) i mnoge druge.
Od ukupno 400 ha površina obraslih šumama, s 62 ha državnih šuma gospodari Šumarija Čakovec, dok su ostale šume u privatnom posjedu bez stručnog gospodarenja, što je uglavnom dovelo, osim izuzetaka, do degradacije. Kako najveći dio Murščaka pripada ekološko-gospodarskom tipu u kojem najviše uspijeva hrast lužnjak, trebalo bi potencirati što veći uzgoj tog autohtonog drva te općenito održavanje šuma u Murščaku.